Jedna je od sjevernokorejskih tragedija to što svi nose maske, a spuštaju ih samo na vlastitu odgovornost – Hyeonseo Lee, „Djevojka sa sedam imena“
Autobiografija Hyeonseo Lee Djevojka sa sedam imena više je od priče o bijegu djevojke iz Sjeverne Koreje – to je dirljiva i hrabra borba za slobodu te potraga za vlastitim identitetom. Kroz osobno svjedočanstvo autorice, čitatelj ulazi u svakodnevicu jednoga od najzatvorenijih režima svijeta.
Njezina priča započinje prvim sjećanjem djetinjstva u Hyesanu, gradiću na granici Sjeverne Koreje i Kine. Njezino je odrastanje bilo prožeto buđenjem svijesti o surovoj realnosti vlastite domovine te uzbudljivog i živog svijeta s druge strane rijeke. Njezin konačni bijeg bio je početak nekoga novog poglavlja – prvotno zamišljeno kao pozitivna promjena, no zapravo su se pojavili novi problemi i činjenica da je u potpunosti prepuštena samoj sebi, daleko od svoje obitelji i svega poznatog.
Hyeonseo je promijenila svoj identitet čak sedam puta, pokušavajući preživjeti hladnoću, glad, strah, progon, prijetnje i opasnosti te u konačnici pronaći put prema slobodi. Svako ime koje uzima nosi novu težinu i novu masku koju mora nositi da bi spasila svoj život, ali i živote članova njezine obitelji.
Važnost ove autobiografije
Autobiografsko svjedočanstvo osim što progovara o životu pojedinca, ono također otkriva duboke političke, društvene i kulturne slojeve Sjeverne Koreje i posljedice koje ostavljaju na čitavi kolektiv. U zemlji u kojoj je svaka misao podložna kontroliranju, a prošlost oblikovana državnim opresivnim narativom, tzv. „kultura pamćenja“ postaje ključna za razumijevanje onoga što je dopušteno pamtiti, a što mora biti zaboravljeno, kako i sama Hyeonseo izjavljuje u jednom trenutku:
„Kako bih zaštitila rođake i prijatelje u Sjevernoj Koreji, izmijenila sam neka od imena u knjizi i zatajila neke pojedinosti. Događaje sam opisala kako ih se sjećam i kako su mi bili prepričani.“
Kolektivno sjećanje nije plod zajedničkog iskustva, već politički konstrukt u kojem se slave vođe, potiskuju neugodne činjenice i brišu individualna iskustva koja ne odgovaraju (u ovom slučaju) sjevernokorejskoj ideologiji. Hyeonseo kroz svoje reminiscencije raskrinkava političku manipulaciju i pukotine u sustavu, koje vlast uporno pokušava zataškati. Jedan od boljih primjera jest velika gospodarska kriza i glad (1994–1998), zbog koje je gotovo milijun stanovnika umrlo, a vlasti su se trudile prikriti kroz različite oblike manipulacije. Drugi primjer tiče se tajne policije Bowibu, koja se pobrine da tkogod „prkosi“ sustavu i ideologiji, zauvijek bude izbrisan iz sustava bez ikakvog traga.
Najbolnija činjenica jest da ne postoje naznake da će se takav sustav uskoro promijeniti, a ljudima ne preostaje ništa nego pognuti glavu i ostati pokoran. Druga je opcija otići stopama Hyeonseo te riskirati vlastiti život i živote svojih najbližih za neki bolji život. Ovakve tragične priče ne smiju se nikada zaboraviti, one nisu dio davne prošlosti, već su itekako aktualne i to trebamo osvijestiti.
Želite li znati više?
Pojam kulture pamćenja obično vežemo s povijesno udaljenim događajima poput Drugog svjetskog rata, Holokausta, komunističkog režima i slično. Stoga zajednica počne graditi narative, simbolička obilježavanja ili se pak riječi pretoče u književno djelo. Postoje brojna djela koja na različite načine progovaraju o strahotama iz prošlosti. Sada ćemo napraviti pomak od autobiografije, i ponuditi neke od naslova koji, osim što progovaraju o stvarnim temama i događajima, u svoju radnju ubacuju i fiktivne elemente:
- Svijet se raspada, Chinua Achebe – daje uvid u afrički život i njihovu percepciju kolonijalizma.
- Sve je rasvijetljeno, Johnatan Safran Foer – roman o posljedicama Drugog svjetskoga rata u malom ukrajinskom gradiću kojeg su pokorili nacisti.
- Voljena, Toni Morrison – roman o ropstvu i posljedicama traume.
- Povratak kući, Yaa Gyasi – knjiga koja povezuje više generacija jedne obitelji od Gane do Amerike, progovarajući o naslijeđu ropstva i kolonijalizma.
- Sonnenschein, Daša Drndić – progovara o bolnoj temi Drugoga svjetskoga rata.
- Sarajevski Marlboro, Miljenko Jergović – zbirka priča koje se dotiču rata u Bosni i Hercegovini.
- Opus Johna Maxwella Coetzeea koji se bavi problemom apartheida u Južnoafričkoj republici (Doba željeza, Čekajući barbare, Sramota…).
*
Ako postoji netko tko želi još detaljnije ući u problematiku kulture pamćenja i važnosti književnih djela u prikazu prošlosti i pamćenja, preporučujemo neke od stručnih literatura:
- Kultura pamćenja i historija / Brkljačić, Maja; Prlenda, Sandra
- Kolektivno sjećanje i komemoriranje povijesnih događaja / Perasović, Benjamin
- Teorije društvenog sjećanja / Misztal, Barbara A.
- Kako se društva sjećaju / Connerton, Paul
- Zrcalo sjećanja: ispravno pamćenje u nasilnu svijetu / Volf, Miroslav
- Između književnosti i pamćenja: prisjećanje zaboravljenoga / Durić, Dejan
Autorica: Anamarija Ljutić