Kraj listopada u svijetu donosi jednu od najmističnijih dana u godini – Noć vještica. Danas ju mnogi povezuju s bundevama, maskama, slatkišima i horor filmovima, no malo tko zna da njezina povijest seže tisućama godina unazad, sve do vremena starih Kelta i njihovog festivala Samhain.
Samhain kao kraj “svijetle polovice godine” i početak „tamne polovice godine“
U drevnoj keltskoj religiji, Samhain (u prijevodu “kraj ljeta”) bio je jedan od najvažnijih i najzlokobnijih kalendarskih blagdana u godini. Održavao se na prijelazu s 31. listopada na 1. studeni, a označavao je kraj ljeta i početak zime – razdoblja hladnoće, tame i smrti, odnosno tada se obilježavao početak Nove godine. Crna boja, koja se veže za Noć vještica, simbolično predstavlja smrt, dok narančasta predstavlja jesen te žetvu.
Kelti su vjerovali da se upravo u noći 31. listopada briše granica između svijeta živih i mrtvih. Duhovi preminulih tada bi napuštali svoje grobove i vraćali se svojim domovima.
Kako bi se zaštitili od zlih duhova, ljudi su palili lomače na brdima, nosili zastrašujuće maske i stvarali buku – vjerujući da će tako otjerati zlonamjerne sile. Na pragovima su ostavljali hranu i piće kao ponudu duhovima, dok su za „dobre“ duhove ostavljali mjesto za stolom tijekom večere, kao pozivnica da se pridruže svojim najdražima.
Rimljani i keltski bogovi
Kada su Rimljani osvojili keltske zemlje u 1. stoljeću nove ere, ovaj dan dobiva stalni datum. Također su spojili Samhain s vlastitim festivalima: Feralia, danom posvećenim mrtvima, i Pomonom, proslavom božice žetve. Upravo je zbog festivala posvećenom Pomoni, za koju se simbolično vežu jabuke, ovo voće postala je popularna igra u vrijeme Noći vještica, koji se naziva Bobbing for apples, u kojima igrači bez pomoći ruku pokušavaju ustima uhvatiti jabuke koje plutaju u posudi s vodom.
U rimskom je vjerovanju crni bog lova Samain preuzimao vlast nad svijetom, ubio boga Sunca, a božicu vegetacije odveo u podzemlje da bdije nad dušama mrtvih. U toj su se noći simbolično gasile sve vatre, a ljudi su palili svijeće i rezbarili krumpire kako bi otjerali grešne duše. Upravo se iz te tradicije kasnije razvila poznata bundeva s izrezbarenim licem, koja se popularizirala prvotno u Americi, a onda i u ostatku svijeta.
Kršćanstvo i Noć vještica
U 7. stoljeću papa Bonifacije IV. ustanovio je Dan Svih svetih – isprva 13. svibnja, a kasnije je premješten na 1. studenog, vjerojatno kako bi zamijenio poganski Samhain kršćanskim blagdanom.
Večer prije Svih svetih nazivala se All Hallows’ Eve, odnosno „sveta večer“ – što je s vremenom skraćeno u Halloween.
Tijekom srednjeg vijeka, svjetovni i sveti običaji spojili su se. Vjernici, djeca i siromašni uoči blagdana Svih svetih išli su maskirani od kuće do kuće tražeći hranu ili novac u zamjenu za molitve za mrtve. Upravo je iz toga proizašao današnji običaj trick or treat (u prijevodu slatkiš ili nestašluk).
Vještičji sabat
Prema starim vjerovanjima, vještice su slavile osam svetkovina sabata, koje su simbolizirale odnos čovjeka i prirode, izmjene godišnjih doba i ciklus prirode.
Prva se svetkovina sabata održavala upravo 31. listopada, pod nazivom Samhain, kao kraj ljeta i početak zime te kao dan u kojem se brišu granice između živih i mrtvih.
Za ljubitelje mističnog u književnosti
Ako te privlači čarobna, mračna ili sablasna atmosfera Halloweena, možda će ti se svidjeti i ove knjige:
Mary Shelley: Frankenstein ili moderni Prometej
Bram Stoker: Dracula
Edgar Allan Poe: Groteskne pripovijesti i arabeske, Pad Kuće Usher
Alice Hoffman: Pravila magije
Deborah Harkness: Otkrivanje vještica
Neil Gaiman: Koralina, Knjiga o groblju
- Agatha Christie: Dogodilo se na dan Svih svetih
Jean Markale: Halloween: povijest i tradicije
Izvor: https://blogs.loc.gov/headlinesandheroes/2021/10/the-origins-of-halloween-traditions/
Autorica: Anamarija Ljutić