Za kraj ožujka izabrali smo sljedeće naslove, malo teže zalogaje:
1. Oscar Wilde: Slika Doriana Graya
Priča se vrti oko portreta Doriana Graya koji je naslikao Basil Hallward, Dorianov prijatelj i umjetnik očaran Dorianovom ljepotom. Preko Basila, Dorian upoznaje Lorda Henryja Wottona i ubrzo biva očaran aristokratovim hedonističkim svjetonazorom: da su ljepota i senzualno ispunjenje jedine stvari koje vrijedi slijediti u životu. Znajući da će s vremenom izgubiti svoju ljepotu, Dorian impulzivno odlučuje prodati svoju dušu i traži da portret, umjesto njega ostari i izblijedi. Njegova se želja ispuni; Dorian vodi razuzdani život raznolikih nemoralnih iskustava dok istovremeno ostaje mlad i lijep, dok s druge strane njegov portret stari i vizualno bilježi svaki Dorianov grijeh. Na kraju Gray, u očajanju, uništava sliku, a time i samog sebe.
Portret je glavni simbol ovog romana, kombinacije gotičke fikcije s elementima horora. Roman počinje i završava portretom, čime se postiže zaokružena cjelina, te je, baš kao na početku, na kraju opet vraćen u savršeno stanje.
Wilde je koristio nekoliko aforizama kako bi objasnio ulogu umjetnika u društvu, svrhu i korisnost umjetničkih prikaza te vrijednost ljepote. Također koristi teme morala i utjecaja kako bi istražio različite društvene vrijednosti i etiku, individualne odnose i osobne izbore te njihovu ulogu u oblikovanju moralnog kompasa pojedinca.
2. Margaret Atwood: Sluškinjina priča
Sluškinjina priča briljantan je distopijski roman o totalitarnom društvu u kojem obespravljene žene postaju strojevi za rađanje. Fredova pripada kasti Sluškinja i među rijetkim je ženama u Republici Gileadu, nekadašnjim Sjedinjenim Američkim Državama, koje su još sposobne rađati. Prisiljena je biti Zapovjednikova ljubavnica i rađati djecu kako bi se opustošena zemlja opet napučila. U ozračju beznađa, okrutnosti i strahovlade, gdje svatko može biti doušnik, a neposluh se drakonski kažnjava, Fredova mora pronaći način kako da opstane – mora balansirati između zahtjeva Zapovjednika, njihovih bezosjećajnih Supruga, Marthi i drugih Sluškinja. No ona ima vlastiti cilj: preživjeti i pronaći kćer koju su joj oduzeli. Popularnost ovome romanu dodatno je zapečatila istoimena TV serija. U Pragu je Margaret Atwood dodijeljena godišnja književna nagrada Franz Kafka, a u Frankfurtu prestižna njemačka književna nagrada za mir na 69. međunarodnom sajmu knjiga.
3. Julio Cortazar: Školice
Školice je jedno od najvažnijih djela hispanoameričke književnosti. Ovaj se roman značenjski račva u nekoliko smjerova, a čitatelju daje barem dva različita načina čitanja knjige: ili progresivno od poglavlja 1 do 56, pri čemu se isključuju sva sljedeća “potrošna poglavlja”, ili “igrom školice” kroz cijeli skup od 155 poglavlja prema “Tablici uputa” koju je odredio autor. Poglavlje 55 u potpunosti je izostavljeno u ovoj drugoj metodi, a knjiga bi završila rekurzivnom petljom, jer je čitatelj potencijalno prepušten beskonačnoj “školici” naprijed-natrag između poglavlja 58 i 131. Cortázar također čitatelju ostavlja mogućnost odabira jedinstvenog puta kroz narativ. U knjizi se koristi nekoliko narativnih tehnika koje se često preklapaju, uključujući prvo lice, treće lice i svojevrsni struju svijesti. Tradicionalna pravopisna i gramatička pravila ne primjenjuju se uvijek.
Prvih 36 poglavlja romana, numeričkim redom, grupirano je pod naslovom S druge strane. Ona pružaju prikaz života Horacija Oliveire u Parizu 1950-ih. La Maga i skupina boemskih intelektualaca su drugi likovi koji se pojavljuju u ovim poglavljima. Poglavlja od 37 do 56 okupljena su pod naslovom S ove strane, a radnja se odvija u Argentini.
Treći dio knjige, pod naslovom S raznih strana, ne treba čitati da bi se razumjela radnja, ali sadrži rješenja određenih zagonetki koje se javljaju tijekom čitanja prva dva dijela. Na primjer, čitatelj saznaje mnogo više o tajanstvenom Morelliju, kao i kako su se La Maga i Emmanuele prvi put upoznali.
4. Mihail Bulgakov: Majstor i Margarita
Žanr romana teško je jednoznačno odrediti, jer je djelo mnogoslojno i sadrži u sebi mnoštvo elemenata žanrova kao što su: satira, fantastika, misterij, melodrama, filozofska alegorija.
Prvi dio radnje zbiva se u Moskvi 30-ih godina prošloga stoljeća, kad grad posjeti sotona koji se predstavlja kao profesor Woland, dok se druga razina radnje odvija u Jeruzalemu u vrijeme Poncija Pilata koji se lomi oko toga što Isusa mora osuditi na smrt. Navedene se radnje cijelo vrijeme isprepliću i ponekad ih je nemoguće razdvojiti. Prema tome, može se reći da je u ovom djelu riječ o “romanu u romanu”, a sastoji se od trideset i dva poglavlja i epiloga.
Bulgakov je svoju satiru počeo pisati 1928. godine, no prvi nacrt romana spalio je dvije godine poslije, uvjeren kako nema budućnosti kao pisac u Sovjetskom Savezu. Koliko je poznato, napisao je četiri verzije romana (četvrtu je prekinuo četiri tjedna prije svoje smrti 1940. godine), a prvi je put objavljena cenzurirana verzija romana u moskovskom časopisu 1966. godine. Prva prava verzija objavljena je 1967. u Frankfurtu, prva sovjetska necenzurirana verzija 1973. godine, a konačna verzija, kakva se objavljuje danas, priređena je 1989. godine.
5. Johnatan Safran Foer: Sve je rasvjetljeno
S izblijedjelom fotografijom na dlanu, mladić stiže u Ukrajinu ne bi li pronašao ženu koja je u Drugom svjetskom ratu navodno spasila njegovog djeda od nacista. Tu ga dočekuju Alex, njegov zabrinjavajuće nekompetentan prevoditelj i vršnjak, Aleksov djed, njihov (navodno slijep) vozač, starac kojeg opsjedaju vlastita sjećanja na rat, te kujica bez pedigrea zvana Samy Davis Mlađi Mlađi – i njih četvero kreću na “donkihotsku” potragu za selom Tračimbrod kroz opustošeni krajolik “tranzicijske” Ukrajine… Kako se njihova avantura odvija, mladić zamišlja povijest djedova sela u Ukrajini. Likovi romana Sve je rasvijetljeno kopaju po crnim rupama povijesti (povremeno zastajući radi okrepe u restoranima lišenima bezmesnog menija), a kako ih njihovo putovanje odvodi sve dublje, fantastična pripovijest o selu Tračimbrod doseže točku u kojoj se fikcija sudara sa stvarnošću u potresnom prizoru pokolja. Na koncu, ovo je roman o traganju: za ljudima i mjestima koja više ne postoje, za skrivenim istinama koje progone svaku obitelj, o tananim i nužnim nitima koje vežu vrijeme prošlo i buduće.
6. Jean Rhys: Široko Sargaško more
Široko Sargaško more je postmodernistički roman dominikansko-britanske autorice Jean Rhys iz 1966. godine. Radnja romana smještena je na Jamajci između 1830-ih i 1840-ih, a roman je postkolonijalni i feministički prednastavak romana Jane Eyre (1847.) Charlotte Brontë, a detaljno opisuje pozadinu braka Edwarda Rochestera iz perspektive njegove supruge Berthe Mason, Brontëine “luđakinje na tavanu”, koju Rhys reinterpretira kao kreolsku nasljednicu Antoinette Cosway.
Antoinettina priča ispričana je od njezine mladosti na Jamajci do nesretnog braka s engleskim gospodinom, gospodinom Rochesterom, koji je preimenuje u Berthu, proglašava ludom, odvodi je u Englesku i izolira od ostatka svijeta u svojoj vili. Ovaj roman istražuje moć odnosa između muškaraca i žena te raspravlja o temama rase, karipske povijesti i asimilacije dok je Antoinette zarobljena u bijelom, patrijarhalnom društvu u kojem u potpunosti ne pripada ni Europi ni Jamajci.
