Kada promatramo povijest, uočavamo kako su brojne knjige bile zabranjene, spaljene ili cenzurirane. Zašto su neke knjige bile definirane kao "problematične"? Upravo zato što su čitane, raspravljane i shvaćene kao prijetnja nečemu što društvo u određenom trenutku pokušava zaštititi: moralne norme, političku vlast ili pak kulturne vrijednosti. Povijest cenzure pokazuje nam strah, granice tolerancije i promjenjive definicije “prihvatljivog”. Pogledajmo koji su to naslovi bili zabranjeni i zašto su se smatrali kontroverznima.
1. Vladimir Nabokov: Lolita
Lolitin kontroverzni status potaknuo je njezin uspjeh, dovodeći je na vrh popisa bestselera diljem svijeta. Međutim, njezina tema, predstavljena čitateljima kao memoari preminulog europskog intelektualca koji je fanatično čeznuo za 12-godišnjom djevojčicom, pokazala se previše opscenom za nekoliko autoriteta.
Bila je zabranjena u prvom desetljeću objavljivanja u Francuskoj, Engleskoj, Argentini, Novom Zelandu i Južnoj Africi, kao i u nekim američkim zajednicama. Jedna recenzija romana ocijenila ga je kao „visokoobraznu pornografiju“ ukrašenu „engleskim vokabularom koji bi zadivio urednike Oxfordskog rječnika“.
Iako oštro cenzuriran, Nabokovljev roman daleko je od nečitanoga romana i zaslužio je pohvale znanstvenika, koji su slavili njegovu meditaciju o psihologiji ljubavi.
2. Biblija
Biblija, židovska i kršćanska, zabranjena je u dvanaestak zemalja i u povijesti i danas. U moderna je vremena zabranjena u Sjevernoj Koreji.
Tijekom srednjeg vijeka i rane renesanse, Katolička Crkva je u nekoliko navrata zabranjivala ili ograničavala čitanje Biblije na narodnim jezicima kako bi spriječila širenje onoga što je smatrala krivovjerjem.
3. George Orwell: Životinjska farma
Životinjska farma iz 1945. godine imala je od početka problema. Napisana je 1943., ali Orwell nije mogao naći izdavača jer je kritizirao SSSR koji je, tada, bio Britaniji važan saveznik.
Kad je napokon tiskana odmah je zabranjena u SSSR-u i drugim komunističkim državama. Još je uvijek zabranjena na Kubi i u Sjevernoj Koreji, a također je zabranjena u Keniji, zbog kritike korupcije. Još bizarnije, zabranjena je u školama u UAE-u zbog prikaza govora svinje što se smatra protivno muslimanskim vrijednostima.
4. Boris Pasternak: Doktor Živago
Doktor Živago bio je zabranjen u Sovjetskom Savezu iz vrlo očiglednog razloga. Prikazivao je sovjetsku vlast kao nesreću koja je pogodila naciju.
Tekst nije bio otvoreno uvredljiv protiv komunizma. Ipak, ovo je bio jasan, granični kriminalni prekid s temeljima socijalističkog realizma.
Boris Pasternak imao je sreće što je roman ugledao svjetlo dana nakon Staljinove smrti – i dvostruko više što je umro prije nego što je sovjetska vlast imala vremena potpuno ga uništiti kao što je to učinila s nekoliko ideološki “sumnjivih” autora prije njega.
5. Salman Rushdie: Sotonski stihovi
Objavljivanje romana izazvalo je otvoreno negodovanje većine muslimanske zajednice zbog navodnog bogohulnog tretmana lika stvorenog po uzoru na proroka Muhameda i transkripcije Kur’ana.
Iako su mnoge knjige bile zabranjene prije ili poslije objave Sotanskih stihova, nijedna knjiga nije imala za posljedicu prijetnje smrću autoru. Kao rezultat svega Salman Rushdie morao se skrivati cijelo jedno desetljeće, nakon što je Ajatolah u Iranu objavio prvu fetvu, odnosno smrtnu presudu za njega i drugu fetvu koja je značila smrt za Rushdijevoga prevoditelja iz Japana.
Knjiga je bila zabranjena u Velikoj Britaniji i diljem islamskog svijeta.
6. Lewis Carroll: Alisa u zemlji čudesa
Godine 1900. jedna je američka škola zabranila knjigu iz svojega nastavnog plana i programa. Tvrdili su da sadrži psovke i aludira na masturbaciju i druge seksualne fantazije, kao i da u očima djece umanjuje ugled određenih autoriteta.
Otprilike tri desetljeća kasnije i na drugoj strani svijeta, pokrajina u Kini zabranila je knjigu zbog toga što životinjama daje ljudski jezik. Guverner pokrajine bojao se da bi posljedice uzdizanja životinja mogle biti katastrofalne za društvo.
Otprilike desetljeće nakon Disneyjeve animirane produkcije filma., knjiga je ponovno dočekana s razočaranjem. Ovaj put roditelji u Americi koji su vjerovali da potiče razvoj kulture droga svojim “otvorenim” aluzijama na halucinogenu upotrebu droga.
7. J. D. Salinger: Lovac u žitu
Lovac u žitu je roman koji je najviše zabranjivan a ujedno je druga najčešće predavana knjiga u američkim školama.
Branitelji je vide kao konačni pogled na frustracije i dosadu tinejdžerskog života. Njezini su je pak tužitelji vidjeli kako je uzrok za sve – od ubojstava do samoubojstva, te širenju komunističkih ideja u Americi.
8. Erich Maria Remarque: Na zapadu ništa novo
Roman je bio zabranjen i spaljivan u nacističkoj Njemačkoj zbog svojega otvorenoga antiratnog stava. Nacisti su smatrali da roman vrijeđa njemačku vojsku iz Prvog svjetskog rata. Remarqueu su oduzeli njemačko državljanstvo.
Knjiga je također bila zabranjena u Kini 1931. i u Irskoj 1932. godine jer su vlasti smatrale da narušava moral i prikazuje vojnike u neprikladnom svjetlu.
Povijest zabranjivanih knjiga pokazuje koliko riječi mogu imati moć. Činjenica da su određena djela bila cenzurirana, zabranjena ili spaljivana zapravo govori o strahu društva od ideja koje su predstavljale. Književnost zapravo uopće nije stvarnost sama po sebi, ali upravo kao njezina reprezentacija ima sposobnost preispitivati norme, izazivati autoritete i otvarati prostor za drugačije načine razmišljanja.
Autorica: Anamarija Ljutić
Izvori: https://www.britannica.com/story/7-banned-books-through-time
https://citajknjigu.com/blog/knjige-i-o-njima/cenzura-je-uvijek-tu-poput-neke-zlokobne-sjene