Danas Olimpijske igre povezujemo s velikim stadionima, milijunima gledatelja i općenito globalnim spektaklom. No njihov je početak bio skromniji te gotovo romantičan u svojoj jednostavnosti. Na jučerašnji datum, 6. travnja, početak je prvih modernih Olimpijskih igrara. Zavirimo u njihovu prošlost!
Sve je započelo idejom Pierrea de Coubertina, koji je koncem 19. stoljeća želio oživjeti duh antičkih igara i spojiti sport, obrazovanje i međunarodno razumijevanje.
Njegova je prvotna misao bila predstaviti moderne Olimpijske igre 1900. godine u svojemu rodnom gradu Parizu. Međutim, delegati iz 34 zemlje bili su toliko očarani konceptom da su željeli pomaknuti OI na 1896. godinu. Umjesto Pariza, htjeli su da Atena simbolično bude prvi domaćin.
Ideja o olimpijskoj baklji ili olimpijskom plamenu prvi put se spomenula na Olimpijskim igrama 1928. godine u Amsterdamu. Plamen se tradicionalno pali u drevnoj Olimpiji u Grčkoj, zatim prenosi štafetom do grada domaćina igara.
Plamen simbolizira povezanost antičkih i modernih igara te duh mira i prijateljstva među narodima. Moderna štafeta kojom se prenosio olimpijski plamen prvi je put održana na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu.
Moderna olimpijska zastava od pet povezanih prstenova uvedena je 1908. godine. Na drevnim OI takav koncept nije se primjenjivao.
Skromni počeci jedne velike priče
Na prvim je igrama sudjelovalo tek nešto više od 200 sportaša iz četrnaest zemalja. Nije bilo velikih sponzora, televizijskih prijenosa i pompozne organizacije kakvu danas poznajemo. Natjecatelji su često bili amateri, a neki su se prijavljivali gotovo spontano, vođeni entuzijazmom. Žene nisu imale pravo sudjelovati, što je jasan pokazatelj tadašnjega društva.
Jedna od disciplina koja se tada prvi put pojavila bila je maratonska utrka. Ona je bila inspirirana legendom o grčkom glasniku koji je trčao od Maratona do Atene. Ta je utrka postala jedan od najupečatljivijih simbola Olimpijskih igara.
Vraćanje korijenima i discipline
Odabir Atene kao domaćina značio je simboličan povratak antičkim korijenima ili – poetičnije rečeno – svojevrsni most između prošlosti i suvremenog svijeta. Igre su nosile ideju zajedništva, natjecanja i mira.
Discipline koje su se održale bile su:
- atletika
- biciklizam
- mačevanje
- streljaštvo
- gimnastika
- tenis
- plivanje
- dizanje utega
- hrvanje
Zemlje sudionice
U to se vrijeme pojam državnih reprezentacija podrazumijeva bitno drugačije negoli danas. Sportaši su većinom ili zastupali sami sebe ili svoje klubove, dok je podatak o nacionalnoj reprezentaciji navođen samo usputno. Broj sudionica bio je 14, a prema prijavama može se konstatirati da su nastupili sportaši sljedećih država:
- Australija
- Austrija
- Bugarska
- Čile
- Danska
- Francuska
- Njemačka
- Velika Britanija
- Grčka
- Ugarska
- Italija
- Švedska
- Švicarska
- SAD
Zanimljivosti
Pariz 1900. – Međunarodni olimpijski odbor retroaktivno je dodijelio medalje da bi se izjednačio standard medalja, koji je tek kasnije usvojen. Na ovim je igrama i jedan Hrvat nastupio i osvojio medalju. Tada je, u sastavu reprezentacije Austrije, nastupio i osvojio brončanu medalju u mačevanju (disciplina sablja) Milan Neralić.
- St. Louis 1904. – prve OI na kojima su se službeno dodjeljivale medalje.
- London 1908. – Da bi se kraljevskoj obitelji omogućio bolji pogled, maratonska je staza produžena na 42 km i 195 metara. Do tada je utrka bila na 40 km. 1921. godine donijela se odluka da se upravo ta udaljenost proglasi službenom maratonskom dionicom.
- 1924. prva je godina kada su se održavale i Ljetne i Zimske Olimpijske igre. Ta je tradicija trajala sve do 1992. (nakon toga Ljetne OI održale su se 1996., a Zimske OI 1994. godine).
- Amsterdam 1928. – na ovim su Igrama uvedene i discipline za žene u atletici i gimnastici.
- Te su iste godine organizaciju Igara po prvi put sponzorstvima pomogle i komercijalne tvrtke, kao što je Coca-Cola.
- Los Angeles 1932. – Po prvi puta za potrebe smještaja športaša izgrađeno je Olimpijsko selo. Kasnije je ono iskorišteno za potrebe sveučilišta grada domaćina.
- Berlin 1936. – Po prvi su put Olimpijski plamen štafetno prenosili športaši; iz Grčke pa sve do olimpijskog stadiona u Berlinu. To su bile i prve Igre koje su se prenosile uživo putem televizije. Kako tada gotovo i nije bilo televizijskih aparata u privatnom vlasništvu, Igre su se pratile na ekranima postavljenim po Berlinu.
- Međunarodne Olimpijske igre ratnih zarobljenika bile su “posebne Olimpijske igre”, koje su upriličili ratni zarobljenici 1940. godine u Njemačkoj.
- Rim 1960. – Abebe Bikila iz Etiopije pobijedio je u maratonu trčeći bos!
- Squaw Valley 1960. (ZOI) – Po prvi puta za obradu rezultata korištena su računala, koje je priredila tvrtka IBM.
- Ciudad de Mexico 1968. – prvi je put uvedena dopinška kontrola za športaše.
- München 1972. – prvi put javlja se maskota – pas Waldi.
SVKRI i OI
Ono što je započelo kao relativno mali događaj ubrzo je preraslo u jedan od najvećih svjetskih spektakala. Danas OI okupljaju sportaše i gledatelje diljem svijeta, ali njihova temeljna ideja ostaje takva da se želi povezati ljude kroz sport.
Upravo takve priče možemo pronaći i u zapisima koji čuvaju povijest sporta, društva i kulture. Ako vas zanima više o razvoju Olimpijskih igara i njihovom značenju, zavirite u fond naše knjižnice i otkrijte kako je jedna ideja iz 19. stoljeća postala globalna tradicija.
Neke od knjiga koje nudimo:
- Gifford, C.; Hartigan, J.; Buckley, M.; Pražić, B.: Olimpijske igre
- Ceraj, S.: Glavne olimpijske teme materijali za nastavnike: olimpizam i olimpijski pokret, olimpijski plamen i štafetno nošenje olimpijske baklje, antičke olimpijske igre, moderne olimpijske igre, plakati olimpijskih igara
- Iveljić, Ž.: Kratka povijest Ljetnih olimpijskih igara
Izvor:
https://hrsport.hr/ljetne-olimpijske-igre-1896-u-ateni/
https://www.olimpijci.hr/olimpijske
Autorica: Anamarija Ljutić