Generativna umjetna inteligencija i dezinformacije

Uz pomoć umjetne inteligencije uz samo nekoliko klikova mišem moguće je kreirati lažne sadržaje, od tekstova do vizualnih i audiovizualnih sadržaja, stoga, pri prihvaćanju tih informacija treba biti jako oprezan.

Što su dezinformacije?

Dezinformacije najčešće razumijemo kao informacije koje su netočne i namjerno stvorene kako bi obmanule javnost; naštetile nekoj osobi, organizaciji, društvenoj skupini, državi ili cilju te ostvarile neki interes (npr. ekonomski ili politički).

Postoji više vrsta dezinformacija, a to su lažne vijesti, neprovjerene informacije, deepfake sadržaj, misinformacije, malinformacije i satira (može postati dezinformacija kada je publika pogrešno protumači).

Kako dezinformacije nastaju?

Uz dostupnost velikog broja alata za kreiranje sadržaja, lako je proizvesti i lažne vijesti i neistinite informacije. Danas se nalazimo u eri emocionalne umjetne inteligencije. Algoritmi više ne prate samo što „klikamo“, već i koliko dugo gledamo sadržaj, kako reagiramo i koje emocije pokazujemo. Upravo emocije postaju glavni kriterij za širenje sadržaja, često važniji od činjenica.

Kako prepoznati sadržaj kreiran umjetnom inteligencijom?

Prepoznavanje teksta kreiranog umjetnom inteligencijom je prilično zahtjevno, ali postoje neki znakovi po kojima se takav tekst može prepoznati. To su:

  • preuredan tekst
  • neutralan, hladan ton
  • problematični pravopisni znakovi
  • previše „emotikona“
  • halucinacije sustava

Osim toga, postoje znakovi koji nam mogu ukazati da se radi o nevjerodostojnom deepfake sadržaju:

  • neobične sjene
  • nesrazmjerni pokreti usnama
  • mrlje između pozadine i lica
  • pokreti – robotski pokreti i nedostatak pokreta jezikom
  • neobično treptanje
  • zamagljeni ili nejasni rubovi osobe
  • neujednačene ili nesrazmjerne nijanse kože
  • ne ljudski ili robotični vokalni obrasci

Kako se boriti protiv dezinformacija?

Borba protiv dezinformacija ne može se svesti samo na provjeru činjenica. Potrebna su dva paralelna pristupa. Prvo, veća transparentnost i regulacija algoritama kako bi bilo jasnije zašto vidimo određeni sadržaj. Drugo, razvoj medijske pismenosti koji uključuje razumijevanje vlastitih emocija i psiholoških reakcija. Obrazovne institucije imaju posebnu ulogu u jačanju tzv. digitalne psihološke otpornosti, tj. sposobnosti da prepoznamo manipulaciju, zastanemo i kritički promislimo prije nego što reagiramo.

Autorica: Ana Jurić

Izvori:

  1. Dezinformacije i medijska pismenost. Medijska pismenost, 2024. URL: https://www.medijskapismenost.hr/dezinformacije-i-generativna-umjetna-inteligencija/
  2. Kako algoritmi oblikuju naša uvjerenja – psihologija dezinformacija u digitalnom dobu. Centar za sigurniji Internet, 2026. URL: https://csi.hr/2026/01/15/kako-algoritmi-oblikuju-nasa-uvjerenja-psihologija-dezinformacija-u-digitalnom-dobu/

Transhumanizam i tehnorenesansa – Čovjek, ali najbolji

Transhumanizam i tehnorenesansa predstavljaju suvremene ideje koje spajaju tehnologiju i ljudsku evoluciju. Transhumanizam teži nadilaženju bioloških ograničenja čovjeka kroz napredak u umjetnoj inteligenciji, biotehnologiji i kibernetici, dok tehnorenesansa označava novo razdoblje ubrzanog razvoja i kreativnosti potaknuto tim tehnologijama. Zajedno otvaraju pitanja o budućnosti identiteta, etike i granica između čovjeka i stroja.

Tehnokracija – tehnološka renesansa

Doba u kojem živimo prava je vladavina tehnologije – tehnokracija. To u isto vrijeme može zvučati zastrašujuće, ali i dati nam nadu za uspješniju budućnost. Strojevi nam mogu poboljšati izvedbu određenih zadataka, uštedjeti vrijeme i trud, no važno je da nas strojevi u potpunosti ne zamijene.

Čovjek, transhumanizam i kiborgizam

Čovjek kakvog poznajemo postaje pogodno tlo za tehnološke intervencije. Svjedoci smo pokušaja produljenja životnog vijeka putem tehnologije, ugradnje bioničkih organa, ugradnje kibernetikčkih protetskih nadomjestaka, hakiranja mozga, stvaranja bestjelesnog čovjeka… Znanstvenici i dalje razvijaju ideje za unaprjeđenje  čovjekovih sposobnosti putem tehnologije. Ugrađuju se neuronski senzori u dijelove tijela kojima oni nedostaju, pripajaju se zamjenski udovi i ugrađuju implantati za poboljšanje fizičkih ili mentalnih sposobnosti. U tom kontekstu, čovjek se može promatrati kao kiborg.

Etika i bioetika

Što kada se tehnološki napredak počne zloupotrebljavati? Što ako se intervencije u ljudski organizam počnu raditi iz krivih namjera? Tendencije poboljšavanja čovjekova zdravoga biološkog tijela, kojima se poboljšavaju postojeće funkcije organizma ili uma ili stvaraju nove koje biološki organizam ne posjeduje, predstavlja opasnost da na početku 21. stoljeća ljudska vrsta bude pred konačnom mogućnošću stvaranja djelomičnih ili potpunih umjetnih bića i da homo sapiens ostane zabilježen kao privremeni i nedostatni namjesnik znanstvenog rada. [1]

Predviđanja za budućnost?

Ovako kompleksna tema zahtijeva puno promišljanja. Pitanje je kako će čovjek i stroj biti integrirani u jednu cjelinu, bez narušavanja ljudske autentičnosti. Najbolje bi bilo kada bi tehnologija u medicini bila korištena isključivo za poboljšanje zdravlja, a umjetna inteligencija i tehnološka otkrića za unaprjeđenje društva, olakšavanje svakodnevnih procesa i stvaranje novih, altruističkih mogućnosti za sva ljudska bića.

Knjige koje progovaraju o tehnologiji i čovjeku u našem fondu:

  1. Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma/ Ivana Greguric
  2. U traganju za zaboravljenim bitkom: Heideggerovo mišljenje u horizontu “Crnih bilježnica”/ Goran Gretić
  3. Izgledi nadolazeće filozofije: metafizika – kibernetika – transhumanizam
  4. Smrt transhumanizmu, sloboda narodu/ Krešimir Mišak
  5. Suvišan čovjek: refleksije/ Žarko Paić

Autorica: Ana Jurić

[1] Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma. Prolegomena za kiborgoetiku. Zagreb, 2018. 

Kako ograničiti upotrebu UI alata – ako to želiš?

Sve više primjećujemo kako naši prijatelji i kolege koriste alate umjetne inteligencije za pomoć pri rješavanju jednostavnih zadataka. Umjetna inteligencija nam može uštedjeti vrijeme i olakšati „brainstorming“ ali pretjerano oslanjanje na nju može umanjiti naše sposobnosti samostalnog obavljanja određenih zadataka. 

  1. Pišite sami

Postoje ljudi kojima pisanje baš i ne ide prirodno (razumjet će studenti koji moraju pisati seminarske radove), ali to je u redu. Pokušaj sam/a smisliti koncept, uzmi si dovoljno vremena i svaki dan dopunjuj taj koncept, koristi predloženu literaturu i vidjet ćeš da će ti ideje same dolaziti. Možda će ti trebati malo više vremena, ali na kraju ćeš biti ponosan/na na sebe. Na kraju AI možeš koristiti za preoblikovanje rečenica ili ispravljanje gramatičkih pogrešaka.

  1. Smišljajte kreativne zadatke sami

Biti kreativan/a ako nisi nadaren za to je jako teško. Uvijek možeš krenuti od ideje koja ti prva padne na pamet, vizualizirati ju i prenijeti na papir. Postoje aktivnosti koje razvijaju kreativnost poput crtanja, slikanja ili ručnog rada. Uostalom, bit kreativnosti je individualnost i originalnost, pa tko kaže da je nešto krivo?!

  1. Razgovarajte s dragim ljudima

Sve više ljudi koristi ChatGPT za emocionalnu podršku i savjete za određene osobne probleme. Iako to može uštediti vrijeme čekanja na razgovor sa stručnom osobom, može pojačati i osjećaj izoliranosti. Osim toga, pomalo je rizično dijeliti intimne informacije s umjetnom inteligencijom. Pokušaj više tražiti podršku od sebi bliskih ljudi ili ljudi specijaliziranih za određene probleme. Tako ćeš raditi na razvijanju povjerenja i zbližavanju s dragim ljudima.

  1. Čitajte više!

Znanstveno je dokazano da čitanje proširuje vokabular i razvija maštu. Što si više knjiga pročitao/la, to će ti razumijevanje određenih pojmova i koncepata biti jednostavnije. Osim toga, čitanje pomaže u izgradnji socijalnih vještina te potiče lakše verbalno i pismeno izražavanje. Ako koristiš modele umjetne inteligencije pri pisanju, moraš znati da oni mogu halucinirati ili dijeliti netočne informacije. Svakako provjeri činjenice u provjerenoj literaturi. Knjige koje te zanimaju možeš pronaći u našoj knjižnici 😊

PS: ovaj tekst nije nastao uz pomoć umjetne inteligencije. 😉

Autorica: Ana Jurić

Smjernice za odgovorno korištenje alata UI-a

Sveučilište u Rijeci donijelo je smjernice za odgovorno, etično i transparentno korištenje alata umjetne inteligencije. Cilj je omogućiti korištenje UI-a kao potporu učenju, poučavanju i istraživanju, uz očuvanje akademske čestitosti, integriteta i zakonskih obveza.

  • Sveučilište podržava korištenje alata UI-a, ali isključivo na odgovoran i etičan način, u skladu s važećim propisima i Politikom korištenja alata UI-a.
  • nastavnici samostalno odlučuju hoće li i kako dopustiti korištenje UI na kolegiju te su dužni jasno definirati i unaprijed objaviti pravila studentima.
  • korištenje UI-a mora biti transparentno: obvezno je jasno navođenje i citiranje korištenih alata, a doslovno preuzimanje sadržaja bez provjere i navođenja izvora nije dopušteno.
  • studenti trebaju koristiti UI kao pomoćno sredstvo (npr. uređivanje teksta, prevođenje, analiza izvora), a ne kao zamjenu za vlastiti rad, razmišljanje i učenje.
  • radi osiguranja etičnosti i izbjegavanja plagijata studentskog rada, posebno u zadacima esejskog tipa, preporuča se studente uputiti u ispis upita upućenog alatu UI-a, kako bi nastavnik mogao provjeriti korištenje alata UI-a i originalnost studentskog rada.
  • u slučaju otkrivanja plagiranja, nastavnici i uprave sastavnica će postupati sukladno svim važećim propisima i aktima Sveučilišta u Rijeci.

Sveučilište planira nastaviti istraživati najbolje prakse integriranja alata UI-a u znanstveno-istraživačke i obrazovne procese te implementirati politike koje potiču odgovoran odnos prema uporabi umjetne inteligencije.

Sadržaj cjelokupnog dokumenta možete pročitati ovdje: https://uniri.hr/o-sveucilistu/dokumenti-i-propisi/.

Umjetna inteligencija kao novi suautor: tko je zapravo autor?

UI mijenja pojam autorstva u pisanju, umjetnosti i znanosti te se sve teže može odrediti granica između pomoći umjetne inteligencije i stvaranja.

Autorstvo

Prema definiciji, autorstvo se definira kao intelektualna odgovornost za neko djelo, dok je autor djela fizička osoba koja je neko autorsko djelo stvorila. Ovdje vidimo kako je autor naveden kao fizička osoba, dok je danas u kreiranje nekog djela sve više uključen stroj, odnosno umjetna inteligencija. Ovo postavlja važno pitanje i mijenja paradigmu shvaćanja stvaratelja i intelektualnog vlasništva.

Kako AI sudjeluje u kreiranju sadržaja?

Danas su razvijeni alati umjetne inteligencije za svaku vrstu intelektualnog stvaralaštva. Od alata za generiranje teksta, slika, videa, glazbe, do razvoja programskih i tehnoloških rješenja. Svi ti alati znatno olakšavaju čovjeku u obavljanju svakodnevnih kreativnih zadaća. Takav način upotrebe umjetne inteligencije danas je postao posve prihvaćen i postavlja se pitanje stoji li iza nekog sadržaja čovjek ili samo dobro istrenirana umjetna inteligencija.

Koga navesti kao autora sadržaja?

Ako je sadržaj kreiran uz pomoć umjetne inteligencije, autor je dužan navesti u kojem segmentu i za što je UI korištena. Premda još uvijek ne postoje službene upute za citiranje i navođenje autorstva umjetne inteligencije, postoje smjernice kako navesti da je sadržaj kreiran u suradnji s umjetnom inteligencijom. Neke od smjernica objavilo je sveučilište u Južnom Walesu i može ih se pronaći na: https://libguides.southwales.ac.uk/harvard. Postoje i upute za navođenje literature prema APA stilu:

„the notation that people can be characterized as ‘left-brained’ or ‘right-brained’ is considered to be an oversimplification and a popular myth.“ (OpenAI, 2023.)

OpenAI. (2023.) ChatGPT (Mar 14 version) [Large language model]. URL: https://chat.openai.com/chat

Korisne upute o pravilima navođenja i citiranja alata umjetne inteligencije dostupne su i na:  https://dal.ca.libguides.com/CitationStyleGuide/citing-ai#s-lg-box-16629045.

Što ovo znači za budućnost autorstva i stvaranje autorskih djela?

Nalazimo se na prekretnici koja zahtijeva redefiniranje koncepta autorstva i autorskog djela. To je danas nužno, ne samo za znanstvenu i akademsku zajednicu već i za širu javnost. Ovim pitanjem trebaju se pozabaviti zakonodavni stručnjaci iz područja autorskog i srodnih prava. Na državnoj razini, državni zavod za intelektualno vlasništvo objavio je informacije vezane za tretiranje sadržaja stvorenog umjetnom inteligencijom: https://www.dziv.hr/hr/informacije-usluge/ai-i-intelektualno-vlasnistvo–informacije-za-korisnike/ai-i-autorsko-pravo/, koje bi trebale pomoći u definiranju novog koncepta autorstva.

Autorica: Ana Jurić