Fijumanski dijalekt, romanski idiom kojim se u Rijeci i njegovoj okolici govori od 15. stoljeća. On predstavlja važan dio jezične i kulturne baštine grada te ima značajnu ulogu u očuvanju identiteta lokalne zajednice. Od nedavno proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom te je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Fonološki sustav dijalekta
Osnovne jezične značajke fijumanskog dijalekta očituju se u vokalnom i konsonantskom sustavu. Samoglasnici a, e, i, o, u izgovaraju se kao u talijanskom jeziku, uz određene posebnosti poput otvorenijeg izgovora samoglasnika e ispred suglasnika r. U pojedinim položajima dolazi do gubitka početnih ili završnih samoglasnika (npr. aspettare – spetar; fiol, vol), dok se u nekim slučajevima glas u mijenja u o (lungo – longo).
Suglasnički sustav obilježen je nizom fonoloških prilagodbi, uključujući izostanak palatalnog c, promjene u izgovoru suglasnika g (giorno → djorno, jorno). Česte su i pojave poput udvostručavanja ili gubitka suglasnika (cosa → cossa; tuto, fato), kao i zamjene suglasnika unutar skupina (sparare → sbarar, potere → poder). Također su prisutne glasovne promjene poput afereze (rotondo → tondo), sinkope (madre → mare) i apokope (spetado → spetà).
Morfološki sustav dijalekta
U morfološkom pogledu, fijumanski dijalekt u velikoj mjeri slijedi obrasce talijanskoga jezika, uz određene iznimke. Primjerice, pridjevi muškoga roda na -o prelaze u ženski rod na -a (bianco → bianca), dok pridjev grande ima oblike grando (muški rod) i granda (ženski rod). Komparacija pridjeva ostvaruje se opisno (più bono, più cativo), bez posebnih oblika za komparativ i superlativ. Leksik obiluje kroatizmima (osobito čakavizmima), kao i germanizmima i hungarizmima.
Važnost fijumanskoga dijalekta
Fijumanski dijalekt dio je riječkoga jezičnog krajolika te važan komunikacijski kȏd unutar fijumanskih obitelji. Fijumani predstavljaju jezičnu manjinsku skupinu s dubokim povijesnim korijenima koja čini dio starosjedilačkoga stanovništva grada Rijeke – Fiume. Osim svoje jezične vrijednosti, dijalekt je sredstvo prijenosa nematerijalne kulturne baštine, uključujući usmenu književnost, glazbu, umijeća i običaje.
Fond naše knjižnice
Naša knjižnica posjeduje dva važna naslova koja se dotiču upravo fijumanskoga dijalekta:
Irene Mestrovich: Il dialetto fiumano : parole e realta
Iva Lukežić: Fijumanski idiom : zbornik tekstova