Igra oponašanja: može li umjetna inteligencija razmišljati kao čovjek?

Još je 1950. godine britanski matematičar i pionir računalne znanosti Alan Turing postavio slavnu dilemu: „Mogu li strojevi misliti?“ Njegovo pitanje nije bilo samo tehničke prirode, već i filozofske – što zapravo znači „misliti“ i bi li strojevi mogli razmišljati kao čovjek?

Što zapravo znači “razmišljati”?

Ljudsko razmišljanje uključuje emocije, intuiciju, sjećanja, kreativnost i moralne vrijednosti. Mi ne razmišljamo samo logički, često donosimo odluke temeljene na osjećajima, iskustvu ili jednostavno „unutarnjem osjećaju“.

Umjetna inteligencija, s druge strane, ne posjeduje svijest, osjećaje ni osobno iskustvo. Ona ne razumije značenje riječi na način na koji ih mi razumijemo. Ono što umjetna inteligencija zapravo radi jest analiza ogromne količine podataka i pronalaženje obrazaca koje zatim koristi za generiranje odgovora. Dakle, iako može djelovati kao da “razmišlja”, to je zapravo naučena imitacija, a ne stvarno razmišljanje.

Turingov test

Turingov test je eksperiment koji je osmislio Alan Turing kako bi odgovorio na pitanje: „Mogu li strojevi misliti?“ Test je zamišljen ovako:

  • ispitivač (čovjek) putem tipkovnice i ekrana komunicira s dvije “skrivene” strane: jednom osobom i jednim strojem (računalnim programom).
  • ispitivač ne zna tko je tko i postavlja pitanja objema stranama.
  • ako ispitivač ne uspije razlikovati koji je sudionik čovjek, a koji stroj, tada se kaže da je stroj „prošao“ Turingov test.

Cilj je dokazati može li se stroj ponašati dovoljno uvjerljivo da imitira ljudsko razmišljanje u komunikaciji. Turingov test je do danas ostao jedna od najpoznatijih filozofskih i tehnoloških ideja u raspravi o umjetnoj inteligenciji.

Zaključno

Alan Turing u svome radu pisao je ovako: „vjerujem da će za otprilike pedesetak godina biti moguće programirati računala, s kapacitetom pohrane od oko 109, kako bi ih natjerali da igraju igru ​​oponašanja tako dobro da prosječni ispitivač neće imati više od 70 posto šanse za ispravnu identifikaciju nakon pet minuta ispitivanja.

Umjetna inteligencija može imitirati razgovor, predlagati rješenja i učiti iz podataka, ali joj nedostaje ono što čovjeka čini čovjekom: svijest, emocije i subjektivno iskustvo. Imajući u vidu moćne sposobnosti čovjeka i umjetne inteligencije, najbolje rješenje je njihova sinergija – čovjek posjeduje emocije, mudrost i razumijevanje, a umjetna inteligencija brzinu i moć analize.

Preporuke knjiga

  1. Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma: prolegomena za kiborgoetiku: https://libraries.uniri.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1140517001
  2. Filozofija budućeg: ogledi o neljudskom: https://libraries.uniri.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1150210029
  3. Povijest umjetne inteligencije: razvoj informacijsko-komunikacijskih aspekata u umjetnoj inteligenciji: https://libraries.uniri.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1150722009
  4. Suvišan čovjek: refleksije: https://libraries.uniri.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1150312074

Autorica: Ana Jurić