Kratka povijest karnevala

Povijest karnevala i njegovi tragovi u književnosti

Korijeni karnevala mogu se pronaći još u antičkim svečanostima, poput rimskih saturnalija, luperkalija ili bakanalija. Karneval je bio utemeljen na magijskom vjerovanju u izgon zlih sila, ali i protjerivanje zime, a osim toga imao je i ulogu društveno-političke kritike. S vremenom se karneval razvio u kršćanskom kalendaru kao razdoblje prije korizme zato što je to ujedno bila posljednja prilika za raskoš, veselje i slobodu prije posta i odricanja.

U srednjem vijeku karneval postaje važan društveni ventil. Bio je prostor satire, kritike vlasti i ismijavanja društvenih normi, često kroz maske, alegorijske likove i karnevalske povorke. Upravo je ta privremena sloboda izražavanja učinila karneval važnim dijelom kulturnog identiteta mnogih europskih gradova.

Tragovi karnevala i maškara vidljivi su u brojnim našim književnim djelima Marka Marulića, Marina Držića, Mikše Pelegrinovića, Nikole Nalješkovića, Ive Vojnovića, Miroslava Krleže itd. Najviše se ističe tzv. maskerata, renesansna pokladna igra koja je proizašla iz višeglasne karnevalske popijevke. Ona se ili pjevala ili recitirala u pokladnoj povorci ili pak u kućama bogatih građana. Sadržaj joj je satiričan te opscen, što predstavlja mogućnost odstupanja od tadašnje vrlo popularne kanconijerske lirike.

Ma ovo brijeme od poklada budući od starijeh našijeh odlučeno na tance, igre i veselja, i videći se našoj družini od Pometa ne puštat proć poklade bez kojegodi fešte ili lijepe ili grube, stavili su se za prikazat vam jednu komediju koja, ako i ne bude toliko dobra i lijepa, ali su ove žene lijepe koje ju će gledat, i vi dobri koji ju ćete slušat. -Prolog u djelu Dundo Maroje

Riječki karneval – tradicija, identitet i zajedništvo

U Hrvatskoj se uz karneval spominju mesopust, poklade ili fašnik (od njem. Fastnacht, ‘noć posta’) koji su vezani za određene krajeve ili mjesta te njihove običaje, a često se u prerušavanju moraju poštivati pravila i rituali.

U Hrvatskoj, Riječki karneval zauzima posebno mjesto. Njegovi korijeni sežu u narodne običaje Primorja, ponajprije u tradiciju zvončara, čiji su rituali povezani s tjeranjem zime i prizivanjem proljeća. Maškare se svake godine najavljuju na Sveta tri kralja, a završavaju zadnju nedjelju prije Pepelnice.

Dokaz o vremešnosti Karnevala vidljiv je u jednoj zabrani, točnije dokumentu iz 1449. godine – odredbi Gradskog vijeća, kojom se zabranjuje prekrivanje lica maskom (s izuzetkom gostiju maskiranog plesa u Kaštelu), što se tada strogo kažnjavalo. Odredbom se pokušalo održati javni red i spriječiti slobodno kritiziranje vlasti, ali povijest nam svjedoči o tome da je Karneval ipak ostao praznik veselja, duhovitog i često kritičkog komentiranja tekućih događaja, te daje slobodu svima da barem na kratko budu što žele.

Godina 1982. za Riječki je karneval posebna jer su tada po prvi puta u organizaciji tadašnjeg Turističkog saveza općine Rijeka tri karnevalske grupe prošle po Korzu – Lako ćemo, Pehinarski feštari i Halubajski zvončari – što je predstavljalo naznaku da je maškarani svijet spreman za nešto puno veće. Ostatak je povijest. Karneval koji je izrastao na tradiciji primorske regije, tijekom godina svojeg postojanja razvio se u najznačajniju karnevalsku svečanost u Republici Hrvatskoj, a njegova se reputacija prelijeva i izvan granica Lijepe naše. A ono po čemu je Riječki karneval istinski poseban je tzv. „peto godišnje doba“ koje je stvorio, vrijeme u godini kada su sve vrijednosti pomaknute i kada Karneval naprosto postane način života ljudi ovoga kraja.