Ovaj smo tjedan pripremili:
1. Irena Vrkljan: "Koračam kroz sobu"
Irenu Vrkljan poznajemo kao autoricu koja je inaugurirala autobiografsko pismo hrvatske književnosti.
Autorica u ovom djelu ispisuje najdublje intimne stranice suvremene hrvatske književnosti. Kod Irene Vrkljan sve je izašlo iz sobe. Sve je u sobi spremljeno – okrhnute plave šalice, vaza, slika na zidu, mamina budilica, kutija s nakitom ili fotografijama.
Knjiga Koračam kroz sobu zamišljena je kao susret riječi i fotografija. U središtu su knjige nove autoričine pjesme. Cjelokupni opus i biografija zrcale se u esejima relevantnih književnika te fotografijama iz osobnih albuma. Mnoge je fotografije snimila sama autorica, zaljubljena u fotografiranje.
Knjiga je prava poslastica za sve koji vole i štuju prepoznatljivo osebujnu i uvijek neodoljivu Irenu Vrkljan.
2. Anton P. Čehov: "Tri sestre"
Tri sestre drama je koja je prvi put izvedena 1901. u Moskvi.
Drama je podijeljena u četiri čina. Mjesto radnje je ruski provincijski grad, gdje živi obitelj Prozorov: sestre Olga, Maša i Irina, te brat Andrej. Doselili su se iz Moskve prije jedanaest godina zbog prekomande njihovog oca generala.
Sestre Prozorov nikad se nisu navikle na provinciju i dalje čeznu za Moskvom, koja u njihovim očima jedina pruža životne perspektive.
Drama završava monolozima triju sestara. Oni otkrivaju njihovu spoznaju o nemogućnosti da se u budućnosti dogodi išta dobroga i o osuđenosti na besmislen život.
3. Charles Baudelaire: "Cvijeće zla"
Baudelaire je uveo u književnost dotad nezamislive teme kojima su pristupili tek poneki njegovi prethodnici. Zbirka se definira kao primjer svojevrsne estetike ružnoga. Baudelaire je šokantan način prikazao rub života. Pritom je spojio čulnost i duhovnost, nevinost i nasilje, ljepotu (cvijeće) i zlo…
Po izlasku je zbirka ozloglašena kao uvreda javnome moralu te je ubrzo bila i zabranjena. Tek poslije autorove smrti dobiva sveopće priznanje, a pjesnik od ignoriranog bludnika postaje klasik.
Danas Baudelaireova ne djeluje toliko skandalozno kao u vrijeme kada je nastala, a njezina svejednaka u svakoj novoj generaciji pronalazi odane sljedbenike.
4. Jack London: "Zov divljine"
Roman prati Buka, psa koji je u početku živio ugodan život u Kaliforniji, kao kućni ljubimac bogate obitelji.
Međutim, Buka je ukraden i prodat kao pas za vuču saonica tijekom zlatne groznice. Biva iznenađen surovostima divlje prirode i brutalnim ponašanjem svojih ljudskih vlasnika.
Buka se postupno počinje prilagođavati novom životu u divljini. Kroz suočavanje sa teškim stanjima, on se vraća svojim instinktima i počinje prihvaćati poziv “divljine”. Time je postao sve manje vezan za ljude i sve više usmjeren na preživljavanje u prirodi.
Roman istražuje borbu za opstanak, snagu instinkta, odnos između čoveka i životinje i nepopustljivost prirode.
Kroz lik Buke London prikazuje emocionalne i mentalne promjene koje nastaju kada se životinje suoče sa krajnjim testom prirode.
5. William Golding: "Gospodar muha"
Skupina dječaka, jedinih preživjelih nakon zrakoplovne nesreće, našla je svoj spas na pustom otoku.
Od proročki raspoloženog Simona, preko moralnog Ralpha, do brutalnog Jacka, svaki od dječaka pokušava uspostaviti kontrolu nad novom situacijom. No, njihova nastojanja da se organiziraju i među sobom zavedu red ubrzo uzmiču pred primitivnim nagonima i kaosom…
Ovo je distopijska priča o mladim robinzonima koja razotkriva tamnu stranu ljudske prirode. Roman je i danas jednako provokativan kao i 1954. kad je prvi put objavljen.
6. Johann Wolfgang von Goethe: "Faust"
Faust je jedno od najvažnijih djela njemačke književnosti i jedno od najdubljih književnih ostvarenja zapadne kulture. Pisana je u dva dijela.
Djelo prati priču doktora Heinricha Fausta, učenjaka nezadovoljnog životom. On odluči sklopiti pakt s vragom, Mefistofelesom, u zamjenu za neograničeno znanje i svjetovna uživanja.
Drama istražuje duboka filozofska, teološka i moralna pitanja o ljudskoj ambiciji, potrazi za smislom te prirodi dobra i zla.
Faust putuje kroz različita carstva susrećući mitološke i nadnaravne likove koji simboliziraju ljudsku težnju i potragu za višim razumijevanjem.
Na kraju on pronalazi viziju ispunjenja kroz rad za boljitak čovječanstva. Goethe zaključuje djelo porukom o milosti, sugerirajući da Faust, unatoč pogreškama, biva spašen zahvaljujući trajnoj potrazi za smislom i dobrotom.