Ovaj tjedan na našim policama možete pronaći sljedeće knjige:
1. Slavenka Drakula: "Café Europa"
Café Europa pripada publicističkoj trilogiji. Nju čine knjige Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali, Balkan-express i Café Europa.
Knjige su zaokupljene iskustvom života u komunizmu, iskustvom života u ratu i života u postkomunističkim, tranzicijskim zemljama.
Oštri društveni komentari autorice ukazuju na posljedice i izostanak napretka od završetka sovjetske dominacije.
Riječ je o knjigama koje su izazvale veliku pozornost u svijetu i koje su prevedene na dvadesetak jezika.
2. Petar Gudelj: "Da zađe Mjesec, da izađe Sunce"
U većem dijelu zbirke pjesnikov se glas javlja iz nekog vrlo konkretiziranoga zagrebačkog podnebesja. On želi kroz stihove pokazati kako je vještina umiranja ipak svladana.
Pjesniku se čini da život može dogledati golim okom, u onom prijelaznom trenutku koji se dogodi između Mjesečeva zalaza i Sunčeva izlaska.
Pjesme u ovoj zbirci pjeva onaj kojemu je glava netom skinuta s kolca. To su pjesme o zimi i raspadanju tijela, o strvinarima i zlokobnim vranama, o Stiksu koji je crna rijeka perja i krvi.
Tamne su slike obuzele ovu knjigu, posebno u njezinu posljednjem odjeljku. U njemu pjesme pjeva onaj koji više ne zna ni sanjati, koje govori Orfej koji ne pjeva, nego plače.
3. Albert Camus: "Pobunjeni čovjek"
Pobunjeni čovjek priziva svijest i savjest moderne individue u svijetu kolektivizama u kojem se izgubila potreba ljudskog zajedništva.
Camus postavlja pitanja o zaboravljenim univerzalnim ljudskim problemima: gdje su granice poslušnosti i kada čovjek mora reći „ne“.
Da bi odgovorio na ta pitanja Camus nudi svojevrsni povijesni prikaz pobune. Objašnjava što je metafizička, a što povijesna pobuna, zašto umjetničko stvaranje i omogućava promatranje pobune u čistom stanju.
Daljna pitanja dotiču se pobune koja je suprostavljena nihilizmu i revoluciji koji niječu ljudski identitet. Zatim se pita zašto se na primjeru sredozemne misli i Mediterana najbolje uočavaju napetosti između individualnog i kolektivnog itd.
4. Edgar Allan Poe: "Maska crvene smrti i druge strašne priče"
Originalnost i snaga Poeova stvaralačkog duha posebice dolazi do izražaja u pričama.
Pod utjecajem gotičke književnosti i njemačkih romantičara, užas, strah i smrt, ludilo i melankoličnost postaju nerazdvojiv dio njegova proznog izraza.
Prikazujući bolesne i abnormalne oblike života, tamnu stranu ljudske psihe, zaokuplja interes čitatelja, izazivajući u njima osjećaj jeze i strave.
5. Vesna Parun: "Zore i vihori"
Zbirka kojom Vesna Parun ulazi u hrvatsku književnost. Satkana je od dvaju suprotnih osjećanja: s jedne strane radost življenja, djetinjstvo, ljubav, a s druge strane rat i smrt.
Ljepota jezika u poeziji Vesne Parun, u kojoj lirski, umjetnički izraz pun metafora i personifikacija, čini jedan pjesnički specifičan svijet. Po njemu ovu poetiku možemo svrstati u najveće domete „ženske poezije“ i „ženskog pisma“ na južnoslavenskom području.
Poetizacija u djelu Parunove čini ljepotu, kako u jezičkom izrazu, tako i u poetskoj (umjetničkoj) istini. Ona nadvladava surovosti života i svijeta i zadobiva istinsku vrijednost.
6. Slobodan Šnajder: "Doba mjedi"
Doba mjedi istodobno je i obiteljska saga i autofikcija. Roman iznimno pažljivo rekonstruira prošlost.
Pripovjedač osobni identitet traži u vlastitoj obitelji. Preci njegova oca doselili su se iz Njemačke u Slavoniju da ondje zasnuju novu egzistenciju.
Glavni junak Georg Kempf u odraslo je muško doba proživio sve drame koje su se tada odigravale u Europi. Po podrijetlu bio je Njemac, no po kulturi se već i habitusu sasvim ukorijenio u svoj zavičaj.
Zadesila ga je ista sudbina kakvu je imalo još gotovo trideset milijuna Nijemaca. On je proživio dramu običnoga Srednjoeuropejca, malog čovjeka s kojim se povijest poigrava kao mačka s mišem.
Međutim, Georg Kempf je prisiljen na plećima tegliti daleko složeniju i mutniju sudbinu.