Uskoro se bliži Međunarodni praznik rada, koji obično povezujemo s roštiljem, malo odmora i druženja. No treba istaknuti kako iza tog datuma zapravo stoji puno ozbiljnija priča o radu, nepravdi i borbi za dostojanstvo. Znamo i sami kako se književnost gotovo nikada ne može odvojiti od stvarnosti, stoga postoje brojna djela kroz koja se provlači tema socijalne nepravde, neimaštine, društvenih pravila i sl. Zato smo za ovaj tjedan odlučili prikazati naslove koji se dotiču ovih tema i koje zaista vrijedi pročitati.
1. August Šenoa: Seljačka buna
Seljačka buna povijesni je roman hrvatskog književnika Augusta Šenoe. adnja se temelji na stvarnim događajima Seljačke bune, koja je izbila na susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu, zbog povećanja rente i terora Franje Tahija i drugih plemića, 1573. godine.
U romanu se isprepliće više paralelnih radnji: sukob između Uršule Hening i Franje Tahija, nezadovoljstvo seljaka, nesretna ljubav Jane i Đure Mogaića te ljubavna priča Sofije Hening i Tome Milića. Plemići su podijeljeni u dvije suprotstavljene skupine. Na jednoj strani su Franjo Tahi, ban Petar Erdődy i Gašpar Alapić, a na drugoj Uršula Hening i podban Ambroz Gregorijanec.
U romanu se prikazuju odnosi među feudalnim gospodarima te težak položaj seljaka, koji su podijeljeni na slobodnjake i kmetove. Glavni razlog bune su tlačenje kmetova i visoki porezi. Posebno su opisane velike scene borbi, a najviše se ističe Matija Gubec kao vođa seljačke pobune. On je kmet iz Stubice koji se bori za pravdu i slobodu, a seljaci ga proglašavaju „kraljem“. Autor često uspoređuje patnje hrvatskog naroda s biblijskim motivima.
Šenoa kroz roman kritizira ponašanje nižeg plemstva i nestalne vladare, te naglašava ideje jednakosti i zajedništva među ljudima. Radnja se temelji na stvarnim povijesnim događajima koje je autor proučavao.
2. Honore de Balzac: Eugenie Grandet
Roman Eugenie Grandet tragična je priča o jednoj seoskoj obitelji i odnosima među njezinim članovima. U središtu je Eugenie, najtragičniji lik, dok je njezin otac Grandet najzanimljiviji zbog svoje opsesivne škrtosti, po čemu podsjeća na Harpagona. Likovi su opisani jasno i sažeto, a kroz sukobe drugih obitelji prikazan je zatvoren i materijalistički način razmišljanja ljudi u maloj sredini.
Grandetova pohlepa pokreće cijelu radnju i uzrok je većine nesreća u romanu. Zbog novca zanemaruje obitelj, ne mari za bolesnu ženu ni za kćerine osjećaje. Eugeniena nesretna ljubav i tužan kraj posljedica su takvog života u kojem novac kvari ljudske odnose.
Radnja je smještena u mračan i sumoran dom koji odražava sudbinu likova. Grandet je prikazan kao hladan, proračunat čovjek kojem je jedini cilj stjecanje bogatstva, često i na račun drugih. Njegova sebičnost i pohlepa oblikuju živote svih oko njega i dovode do njihove patnje.
3. Ivan Turgenjev: Očevi i djeca
U proljeće 1859., nakon što je diplomirao, mladi Arkadij Nikolajič Kirsanov vraća se kući u društvu prijatelja i mentora, Bazarova. Kod kuće ga dočekuje otac Nikolaj, zemljoposjednik koji se nakon ženine prerane smrti posvetio vođenju gospodarstva po liberalnim načelima svjestan da treba promijeniti i način života i način vođenja poljoprivrede jer dolaze modernija vremena. U vezi je s mladom sluškinjom Fenječkom s kojom ima izvanbračno dijete. Njegov brat, Arkadijev stric, Pavel, nakon razočarenja u ljubavi i nakon što je odustao od vojničke karijere, besciljno provodi život, povremeno pomažući Nikolaju. Arkadij voli svog oca, no ne ulazi u sukobe bez obzora na razlike no kako mu je Bazarov mladi znanstvenik i nihilist uzor, dolazi do sukoba… Svojim idejama i ponašanjem Bazarov se zamjera konzervativnom Pavelu. Kad Arkadij i Bazarov upoznaju mladu udovicu Anu Sergejevnu u koju se zaljube, prijateljstvo zahladi.
Radnja romana smještena je u 1859. godinu, u razdoblje kada su Rusiju potresali veliki seljački nemiri (kmetstvo je pravno ukinuto tek 1861.). Na političkoj sceni sukobljavali su se zapadnjaci (za društvene promjene po zapadnom modelu) i slavenofili (za očuvanje ruske tradicije). Istovremeno su se među pripadnicima mlade inteligencije sve više širile ideje o radikalnim društvenim promjenama i potpunom odbacivanju društvenih normi, čime su se udaljavali od starijih liberala.
4. John Steinbeck: Plodovi gnjeva
Plodovi gnjeva roman je američkog pisca Johna Steinbecka objavljen 1939. godine. Roman je nagrađen Pulitzerovom nagradom za roman 1940. Iste godine snimljen je i istoimeni film.
Tijekom Velike depresije siromašna obitelj, Joad, primorana je napustiti svoj dom. Upućuju se prema Kaliforniji zajedno s tisućama drugih obitelji koje su primorane napustiti svoja imanja. Ubrzo primjećuju da je broj slobodnih poslova veoma mali i da samo dobivaju poslove koji su loše plaćeni. Obitelj Joad je primorana živjeti u siromaštvu s urušenim snovima, dok se obitelj razdvaja i udaljava.
Roman velikim dijelom opisuje nemilosrdnost koju bogati zemljovlasnici pokazuju prema siromašnim doseljenicima, ali i pripadnost i solidarnost, koja raste među siromašnim tragačima za srećom, koji su svi došli u Kaliforniju s istim snom o boljem životu.
5. Charles Dickens: Oliver Twist
Roman Oliver Twist jedan je od ranih socijalnih romana koji upozorava na probleme tadašnjeg društva. Charles Dickens kroz priču prikazuje nepravde poput Zakona o siromasima, dječjeg rada i iskorištavanja djece u kriminalne svrhe. Ozbiljne teme često ublažava sarkazmom i crnim humorom, čime dodatno naglašava licemjerje društva. Smatra se da je na roman djelomično utjecala priča Robert Blincoe, koji je opisivao težak život djece u tvornicama.
Oliver je siroče rođeno u siromaštvu i odrasta u radnoj kući gdje trpi glad i zlostavljanje. Nakon što pobjegne, dolazi u London i upada u društvo lopova koje vodi Fagin. Iako ga pokušavaju pretvoriti u kriminalca, Oliver ostaje pošten i traga za boljim životom…
6. Miroslav Krleža: Na rubu pameti
Na rubu pameti roman je Miroslava Krleže prvi put objavljen 1938. godine u Zagrebu. Jedini je Krležin roman pisan u prvom licu jednine.
Krleža je napisao roman pod utjecajem Kamovljeve Isušene kaljuže, od koje je preuzeo je pisanje u prvom licu i pristup stvarnim događajima i ljudima za ovaj roman.
Roman pripovijeda doktor prava koji dolazi u sukob sa zagrebačkim građanskim društvom, kojem je i sam pripadao. Nakon što javno osudi industrijalca Domaćinskog zbog nepravde prema seljacima, biva izopćen i završava u zatvoru. Radnja traje oko dvije godine, a glavna je tema „ljudska glupost“.
Djelo je sastavljeno od labavo povezanih epizoda, s brojnim likovima koji se pojavljuju i nestaju. Građanska elita prikazana je karikirano i licemjerno. Posebno se ističe seljak Valent Žganec, koji kroz svoj govor unosi kajkavski jezik i naglašava buntovni potencijal naroda.
Roman ima 12 poglavlja: u početku dolazi do sukoba s društvom i reakcija okoline, srednji dio bavi se zatvorom i razmišljanjima protagonista, a na kraju, nakon izlaska na slobodu, on iznosi opću kritiku društva.
