Atena 1896.: početak jedne svjetske priče

Danas Olimpijske igre povezujemo s velikim stadionima, milijunima gledatelja i općenito - globalnim spektaklom. No njihov je početak bio skromniji te gotovo romantičan u svojoj jednostavnosti. Na jučerašnji datum, 6. travnja, početak je prvih modernih Olimpijskih igrara. Zavirimo u njihovu prošlost!

Sve je započelo idejom Pierrea de Coubertina, koji je koncem 19. stoljeća želio oživjeti duh antičkih igara i spojiti sport, obrazovanje i međunarodno razumijevanje. Njegova je prvotna misao bila predstaviti moderne Olimpijske igre 1900. godine u svojemu rodnom gradu, Parizu, ali su delegati iz 34 zemlje bili toliko očarani konceptom da su ga uvjerili da Igre pomakne na 1896. godinu i da Atena simbolično bude prvi domaćin.

Ideja o olimpijskoj baklji ili olimpijskom plamenu prvi se put spomenula na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu. Plamen se tradicionalno pali u drevnoj Olimpiji u Grčkoj i zatim prenosi štafetom do grada domaćina igara. Plamen simbolizira povezanost antičkih i modernih igara te duh mira i prijateljstva među narodima. Moderna štafeta kojom se prenosio olimpijski plamen prvi je put održana na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu.

Moderna olimpijska zastava od pet povezanih prstenova, svaki s primarnom bojom koja se koristi u zastavama nacija koje se natječu na Igrama, uvedena je 1908. godine. Na drevnim OI takav koncept nije se primjenjivao.

Te boje s bijelom pozadinom uključuju boje svih nacionalnih zastava koje su tada postojale.

Skromni počeci jedne velike priče

Na prvim je igrama sudjelovalo tek nešto više od 200 sportaša iz četrnaest zemalja. Nije bilo velikih sponzora, televizijskih prijenosa ni pompozne organizacije kakvu danas poznajemo. Natjecatelji su često bili amateri, a neki su se prijavljivali gotovo spontano, vođeni entuzijazmom. Žene nisu imale pravo sudjelovati, što je jasan pokazatelj tadašnjega društva, koje se očitovao i u sportu.

Jedna od disciplina koja se tada prvi put pojavila bila je maratonska utrka – inspirirana legendom o grčkom glasniku koji je trčao od Maratona do Atene. Ta je utrka postala jedan od najupečatljivijih simbola Olimpijskih igara.

Vraćanje korijenima i discipline

Odabir Atene kao domaćina značio je simboličan povratak antičkim korijenima ili – poetičnije rečeno – svojevrsni most između prošlosti i suvremenoga svijeta. Igre su nosile ideju zajedništva, natjecanja i mira.

Discipline:

  1. atletika
  2. biciklizam
  3. mačevanje
  4. streljaštvo
  5. gimnastika
  6. tenis
  7. plivanje
  8. dizanje utega
  9. hrvanje

Zemlje sudionice

U to vrijeme pojam državnih reprezentacija se podrazumijeva bitno drugačije nego li danas. Sportaši su većinom ili zastupali sami sebe ili svoje klubove, dok je podatak o nacionalnoj reprezentaciji navođen samo usputno. Broj sudionica bio je 14, a prema prijavama može se konstatirati da su nastupili sportaši sljedećih država:

  1. Australija
  2. Austrija
  3. Bugarska
  4. Čile
  5. Danska
  6. Francuska
  7. Njemačka
  8. Velika Britanija
  9. Grčka
  10. Ugarska
  11. Italija
  12. Švedska
  13. Švicarska
  14. SAD

Zanimljivosti

  • Pariz 1900. – Međunarodni olimpijski odbor retroaktivno je dodijelio medalje da bi se izjednačio standard medalja koji je tek kasnije usvojen. Na ovim je igrama i jedan Hrvat nastupio i osvojio medalju. Tada je, u sastavu reprezentacije Austrije nastupio i osvojio brončanu medalju u mačevanju, disciplina sablja, Milan Neralić.
  • St. Louis 1904. – prve OI na kojima su se službeno dodjeljivale medalje.
  • London 1908. – Da bi se kraljevskoj obitelji omogućio bolji pogled na tijek utrke, maratonska je staza produžena na 42 km i 195 metara umjesto do tada uobičajenih 40 km. Iako su kasnije još neki maratoni održavani na različitim dionicama, 1921. donijela se odluka da se upravo ta udaljenost proglasi službenom maratonskom dionicom.
  • Amsterdam 1928. – na ovim su Igrama uvedene i discipline za žene u atletici i gimnastici.
  • Organizaciju Igara po prvi put su sponzorstvima pomogle i komercijalne tvrtke, kao što je Coca-Cola.
  • 1924. prva je godina kada su se održavale i Ljetne i Zimske Olimpijske igre. Ta je tradicija trajala sve do 1992. (nakon toga Ljetne OI održale su se 1996., a Zimske OI 1994.).
  • Los Angeles 1932. – Po prvi puta za potrebe smještaja športaša izgrađeno je Olimpijsko selo, kasnije iskorišteno za potrebe sveučilišta grada domaćina.
  • Berlin 1936. – Na ovim su Igrama po prvi puta Olimpijski plamen štafetno prenosili športaši, i to iz Grčke pa sve do olimpijskog stadiona u Berlinu. To su bile i prve Igre koje su se prenosile uživo putem televizije. Kako u to vrijeme gotovo da nije bilo televizijskih aparata u privatnom vlasništvu, gledatelji su mogli pratiti Igre na ekranima postavljenim po gradu Berlinu.
  • Međunarodne Olimpijske igre ratnih zarobljenika bile su “posebne Olimpijske igre” koje su upriličili ratni zarobljenici u kolovoza 1940. godine u Njemačkoj.
  • Rim 1960. – Abebe Bikila iz Etiopije pobijedio je u maratonu trčeći bos!
  • Squaw Valley 1960. (ZOI) – Po prvi puta su za obradu rezultata korištena računala, koje je za tu priliku priredila tvrtka IBM.
  • Ciudad de Mexico 1968. – prvi je put uvedena dopinška kontrola za športaše.
  • München 1972. – prvi put se javlja maskota – pas Waldi.

SVKRI i OI

Ono što je započelo kao relativno mali događaj ubrzo je preraslo u jedan od najvećih svjetskih spektakala. Danas Olimpijske igre okupljaju tisuće sportaša i gledatelje diljem svijeta, ali njihova temeljna ideja ostaje takva da se želi povezati ljude kroz sport.

Upravo takve priče možemo pronaći i u zapisima koji čuvaju povijest sporta, društva i kulture. Ako vas zanima više o razvoju Olimpijskih igara i njihovom značenju, zavirite u fond naše knjižnice i otkrijte kako je jedna ideja iz 19. stoljeća postala globalna tradicija.

Neke od knjiga koje nudimo:

  1. Gifford, C.; Hartigan, J.; Buckley, M.; Pražić, B.: Olimpijske igre
  2. Ceraj, S.: Glavne olimpijske teme materijali za nastavnike: olimpizam i olimpijski pokret, olimpijski plamen i štafetno nošenje olimpijske baklje, antičke olimpijske igre, moderne olimpijske igre, plakati olimpijskih igara
  3. Iveljić, Ž.: Kratka povijest Ljetnih olimpijskih igara

Izvor:

https://hrsport.hr/ljetne-olimpijske-igre-1896-u-ateni/

https://www.olimpijci.hr/olimpijske