"Die Ehre dess Hertzogthums Crain" ili "Slava vojvodine Kranjske" najpoznatije je i najvažnije enciklopedijsko djelo Janeza Vajkarda Valvasora. Djelo je izdano 1689. godine u Nuernbergu i znanstvenog je karaktera. Govori o Kranjskoj, današnjem središnjem dijelu Slovenije odnosno Valvasorovoj domovini.
Janez Vajkard Valvasor, slovenski, a njemački Johann Weichard Valvasor (1641-1693), kranjski je plemić, geograf, povjesničar, topograf, etnograf i kartograf. Bio je pionir speleologije. Prvi je u povijesti znanstveno objasnio kako radi presušujuće Cerkničko jezero. Zbog tog je istraživanja primljen u englesko Kraljevsko društvo u Londonu.
Također je objavio nacrt Podpeške jame, što je bio drugi tiskani tlocrt špilje na svijetu. Rođen je u Ljubljani, gdje se i školovao. Svoja je znanja sakupljao putovanjima po Europi i Africi te u ratovima u kojima je sudjelovao.
Veliki dio svojeg života posvetio je proučavanju Kranjske. O njegovu obrazovanju svjedoči velika knjižnica koja je sadržavala sva važna znanstvena djela iz njegova vremena. Troškovi njegova proučavanja i djelatnosti tiskanja naveli su ga da proda većinu svojega vlasništva, uključujući i svoj dvorac Bogenšperk.
Njegovu je knjižnicu kasnije otkupio zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić, utemeljitelj Metropolitanske knjižnice, koja čuva najveću zbirku inkunabula u Hrvatskoj.
Premda je njegova Die Ehre dess Hertzogthums Crain bila prava uspješnica, Valvasoru nije donijela veliku zaradu.
Djelo ima četiri toma koja su podijeljena na petnaest poglavlja. Sveukupno ima 3532 stranice, 24 priloga te 528 bakroreza.
Prvi dio obuhvaća opis Kranjske te njezine stanovnike i običaje, floru i faunu. Drugi dio govori o ljudima, jeziku, nošnji te razvoju crkve u Kranjskoj. Kronološki navodi poganske običaje, čarolije i vjerovanja. Zatim opisuje proces pokrštavanja, osvrće se na pokret protestantizma i protureformacije. Završava s opisima svećenika, biskupa, crkvenih redova i župa.
U trećem dijelu obuhvaćeni su zakoni i upravne regulacije zemlje, plemićke obitelji i njihovi grbovi. Četvrti dio govori o povijesti zemlje. Spominje Hrvatsku te ostale pogranične dijelove koji su pali pod Osmansku vlast. Govori o pojedinim utvrdama u kontinentalnoj Hrvatskoj uz bogate ilustracije gradova. Nadalje, donosi povijesni razvoj Emone od postanka do austrijske vladavine.
U svojoj je knjizi Valvasor prvi službeno i detaljno zapisao legendu o Juri Grandu iz Kringe u Istri. Ono se smatra prvim dokumentiranim spomenom vampira u europskim izvorima.
Knjiga nema kazalo. Stoga je Oscar von Gratzy – Wardengg naknadno napisao Repertorium zu J. W. Freiherrm vom Valvasors „Die Ehre des Herzogthums Krain 1689.” Ono je objavljeno 1901. godine.
Na nastanku ovoga vrijednog djela sudjelovali su brojni Valvasorovi suvremenici i intelektualci toga vremena. Među njima se ističe Erazem Francisci, autor čak četiriju knjiga u prvom svesku. Osim njega ističe se i Pavao Ritter Vitezović, jedan od Valvasorovih glavnih suradnika.
Djelo je napisano na njemačkom jeziku, gotičkim pismom, a obogaćeno je raskošnim bakrorezima koji mu daju posebnu vizualnu vrijednost. Ilustracije je uglavnom izrađivao sam Valvasor. On je na svojim putovanjima uvijek nosio bilježnicu za skiciranje i olovku. Pritom bi zabilježio prizore koji su mu privukli pozornost. Za izradu ilustracija i njihovo tiskanje, Valvasor je na svojem dvorcu Bogenšperk osnovao vlastitu grafičku radionicu i bakroreznicu.
Pretisci prvog izdanja izašli su u razdoblju 1877-1879. Urednik ovog izdanja bio je Janez Krajec, a kao izdavač i tiskar navode se Josip Pfeifer i Peter Radics.
Sveučilišna knjižnica Rijeka u svojem fondu čuva izdanje iz 1689. u dva primjerka. Jedan je dio zavičajne zbirke Biblioteke Civice (signatura Flum I.B.11-14). Djelo nije digitalizirano, ali se može dobiti na korištenje uz prethodnu najavu.
Autorica: Branka Pemper