Catalogo degli oggetti esposti

U drugoj polovici 18. stoljeća i prvim desetljećima 19. stoljeća u Rijeci se zapaža značajan rast manufakturne proizvodnje. Razlog tome je bogatstvo sirovinama kojima je bogata riječka okolica.

Razvoj luke, postojanje pomorskih pravaca te gradnja željeznica koja vode prema kontinentu doprinosi razvoju tržišta. Prva trgovišta vežu se za donji tok Rječine (Mrtvi kanal), o čemu svjedoče bitve koje su služile za vezivanje transportnih jedrenjaka. Prve manufakturne radnje se osnivanju u neposrednoj blizini samih mjesta na kojima se trgovalo, no širenjem tržišta osnivaju se nove manufakturne radnje udaljene od korita Rječine. Zbog tih udaljenijih manufaktura dolazi do stvaranja operativne obale.

Za primjer možemo uzeti Rafineriju šećera, osnovanu sredinom 18. stoljeća na Brajdi, zbog čijih se potreba u blizini gradi mali kameni gat za iskrcaj sirovina koje su se dovozile brodovima iz prekooceanskih zemalja. U lučici pred rafinerijom otvara se i Lazaret sv. Karla Boromejskog koji je služio za raskuživanje kontaminiranih brodova i posada.

U to su vrijeme, osim Rafinerije šećera, postojali i stolarski, tesarski, kožarski, ugljenarski, veslarski, bačvarski, brodograditeljski, užarski i drugi pogoni pa i oni za proizvodnju alkoholnih pića . Djelovale su i mnoge manufakture za izradu odjevnih predmeta, ponajviše šešira, a zabilježene su i radionice kože i krzna.

Početak 19. stoljeća obilježen je djelovanjem Andrije Ljudevita Adamića, trgovca i vizionara koji otvara prva tvornička postrojenja u Rijeci.

Proizvodi iz njegove ponude odvozili su se i u daleke svjetske luke, a zahvaljujući njegovim poznanstvima u Rijeku dolaze znanstvenici i investitori od kojih je najznačajniji Wiliam Moline koji 1824. preuzima Adamićev mlin i proizvodnju papira, a s Britancima Charlesom Thomasom Hillom i Johnom Simpsonom osniva pivovaru Fabbrica Birra Hill & Co.

Druga polovica 19. stoljeća razdoblje je konkretnog industrijskog napretka.

U tom razdoblju Rijeka se formira kao pravi europski lučki grad s potrebnom infrastrukturom. Otvoreno je nekoliko brodogradilišta; primjerice, brodogradilište Lazarus u današnjem bazenu luke Baroš, brodogradilište Danubius na Brgudima te manji škverovi u Kraljevici i Martinšćici. Ljevaonice poput Cussar i Skull postaju nezaobilazne pri opremanju luke. U zapadnoj zoni grada s radom započinje Rafinerija nafte, a potom se otvaraju: Ljuštionica riže, Silurifico Whitehead (Torpedo), Stabilimento di prodotti chimici, Uljara Hungaria, gradska Plinara, Tvornica čokolade..

O tom industrijskom poletu koji donosio veliki profit gradu svjedoči i Prva riječka industrijska izložba. Sveučilišna knjižnica u svom fondu čuva jedan primjerak izložbenog kataloga pod nazivom Catalogo degli oggetti esposti dal R. U. museo technologico (Sign. A.Misc.A.5.085).

Izložba je bila postavljena u skladištu broj 6, zapadno od upravne zgrade Luke i trajala je od 30. travnja do 15. lipnja 1899.

Izložbu je posjetilo 30 tisuća posjetitelja s teritorija cijele monarhije te je zbog velikog interesa javnosti bila produžena za dva tjedna.

Prostor je bio podijeljen u tri veće cjeline: dvorana duga 29 metara prepuštena je domaćim proizvođačima, druga, duga 19 metara, bila je namijenjena izlošcima iz Tehničkog muzeja u Budimpešti, a treća, znatno manja, bila je namijenjena izlaganju slika, crteža i sitnijih predmeta umjetničkog obrta. Odbor za dekoraciju, odnosno postavu, činili su: dr. Adolfo de Dietrich, Giovanni de Leard, slikar Giovanni Fumi i Giuseppe Provay.

Izložba je nastojala biti sveobuhvatna uključujući velike industrijske pogone, ali i one manje, obrtničke, pa i pojedince koji su se bavili ovom ili onom proizvodnom aktivnošću.

Najzanimljiviji izložci bili su: Riječki desertni sir, Kvarnerski brandy firme Pfau, liker Autonoman firme Cosulich, Elefanten Cacao riječke Tvornice čokolade, kožni predmeti firmi Bakarčić i Simonić, morčići Augustina Gigantea.